Teorem

Pasolini je davao mnogo prostora raznolikoj perceptivnoj interpretaciji koristeći riječi poput forse , “možda”, probabilmente “vjerojatno” i nadasve quasi , koja je po kontekstu najbliža riječi “gotovo”, ne htijući dati konačnicu vizualnoj sferi knjige, već samo hipotetsku predodžbu. Pasolini je smatrao da religije imaju represivnu ulogu, dok je u Teoremu gost koji nosi svetačke osobine, onaj koji im svojim postojanjem ukazuje na represiju. (...) Animozitet prema buržoaziji ima temelj u Pasolinijevu poimanju konzumerizma i neokapitalizma kao odrednica koje vode svijet u propast, a nalazi im uzrok u obezličenju svijeta putem autoritativnog upravljanja koje neminovno vodi do alijenacije društva. Demistifikacija Biblije u vidu mistificiranja ovozemaljskih likova koji streme tjelesnosti, naišla je na neodobravanje Crkve tako što je Katolička crkva isprva Pasoliniju dodijelila nagradu na Venecijanskom filmskom festivalu, a potom je povukla zbog kritike pape Pavla VI. Nakon festivala policija je konfiscirala film i optužila Pasolinija za razvrat ali ga je naposljetku ipak oslobodila. Marina Alia Jurišić Pier Paolo Pasolini (Bologna, 1922. – Ostia, 1975.) talijanski je pjesnik, romanopisac, dramatičar, esejist, prevodilac, urednik, filmski režiser, scenarist i slikar. Prvu zbirku pjesama, Poesie a Casarsa , objavio je 1942. Početkom 1950. s majkom seli u Rim. Od sredine pedesetih godina objavljuje romane u kojima se bavi subproletarijatom, počinje se baviti filmom, uređuje časopis Officina . Ovaj teoretičar neoeksperimentalizma, kritičar komunističke partije, kapitalizma i potrošačkog društva, provokativni autor koji je povezao umjetnički rad i politički angažman, za sobom je ostavio golem opus velike originalnosti i aktualnosti. Na hrvatskom su mu dosad objavljeni romani Žestok život (1962) i Uličari (2009), a Valter Milovan priredio je knjigu njegovih izabranih pjesama Jedan od mnogih epiloga (2018).