Ringišpil

Priče Karmele Špoljarić, koja se u kratkopričašku formu već upustila zbirkom  Pazi što ćeš poželjeti  (2013.), ne bi se tako dobro mogle podvesti ni pod koji zajednički naslov osim onoga što ga je autorica odabrala. Ringišpil ili vrtuljak, kako vam drago, mora imati čvrstu osovinu koja omogućava da njegova vrtnja bude napeta, ali i sigurna. S Karmelom Špoljarić znat ćete ako ste je ranije čitali, u tom smislu nema nikakve bojazni – čvrst koncept upotpunjen vrhunskim stilizmom i točka oko koje su priče okupljene jamče sigurnost, a teme kojima se priče bave dinamične su i napete, kao što je i život sam. Različite dužinom i stilom, pozicijom pripovjedača i tipom naracije, one, gledamo li zbirku kao cjelinu, doista funkcioniraju poput vožnje ringišpilom, pronalaze smisao u neprestanom kretanju, pa i kruženju koje ponekad nije nimalo ugodno. U pričama se izmjenjuju različite emocije (i njihove krajnje varijante), ritmovi ljubavi i mržnje, sjećanja i svakodnevice, virtuale i zbilje, gubitaka i rijetkih dobitaka. Shvatimo li ringišpil kao metaforu života, a trebali bismo, o čemu bi se, ponekad brzo i kratko, a ponekad namjerno zastajkujući da se uoče svi detalji, uopće moglo pripovijedati nego o ljubavi, preljubu, gubitku, samoći, bolesti, smrti…? Pardon, i o pisanju koje, duboko vjeruje autorica, jedino može na tren zaustaviti ringišpil i zabilježiti trenutke vrijedne sreće ili patnje, svejedno. Vožnja ringišpilom ponekad za posljedicu ima vrtoglavicu, slično je i s literaturom.