Mjesečev kamen - Dječak koji nikad nije postojao

V.B.Z. PREDSTAVLJA NOVU BIBLIOTEKU – KNJIŽEVNOST I SVIJET KOJI SE MIJENJA KNJIŽEVNOST KOJA UKLJUČUJE       Mjesečev kamen - Dječak koji nikad nije postojao - Sjón   Godina je 1918. Završio je Prvi svjetski rat, Island je stekao nezavisnost, a putničkim brodom iz Danske u ovu otočnu zemlju stigla je španjolska gripa. Velika erupcija vulkana Katla izazvala je mikroklimatsku krizu. Island je doživio najhladniju zimu u svojoj povijesti, a u opustjelom Reykjavíku tih se studenih dana čulo samo zavijanje sirena bolničkih kola i smrtni hropci oboljelih. Zemljom su zavladali neimaština, glad i bolest, a društveni život Reykjavíka sveo se na odlaske u jedina dva gradska kina. Ovo je priča o najvećoj pandemiji u povijesti iz perspektive jednog dječaka, prognanog iz vlastita tijela i društva.   Glavni junak romana šesnaestogodišnji je Máni Steinn, gay mladić koji živi u društvu u kojem je homoseksualnost neprihvatljiva. Máni obožava filmove i svakodnevno odlazi u kino, jer tamo je siguran i skriven od ostatka svijeta. U teškim poratnim vremenima koja su snašla Reykjavík, on se bori s odlukom treba li se povući u imaginarni svijet filma ili uključiti u društvo koje ga je tako okrutno odbacilo. Dok se ljudi zatvaraju u kuće u strahu od pošasti, Máni se najzad osjeća slobodno. Priključuje se borbi protiv pandemije i nesebično pomaže svojim sugrađanima.   Svojim čudesnim umijećem pripovijedanja Sjón nam plete priču o životu i smrti, stvarnosti i mašti, tajnama i otkrićima, izgnanima i drugačijima, odbacivanju i zajedništvu.   Mjesečev kamen osvojio je najprestižnije islandske književne nagrade i preveden je na 19 jezika. Godine 2023. Sjón je dobio uglednu Nordijsku nagradu za književnost koju dodjeljuje Švedska akademija.   „Ovo je djelo savršena književna minijatura, poput dijamanta, u kojem je svaki odlomak precizno izbrušen, svaka rečenica pomno ispolirana.“ THE GUARDIAN   O autoru   Sjón (Sigurjón Birgir Sigurðsson) rođen je u Reyk­javiku 1962. Jedan je od osni­vača Meduze, grupe neona­drealista koja je imala veliki utjecaj na umjetnički život Reykjavika. Objavio je sedam romana i devet zbirki poezije, a istaknuo se i kao autor dra­ma, libreta i knjiga za djecu. Djela su mu prevedena na trideset i pet jezika. Za svoj peti roman Plava lisica 2005. osvojio je Književnu nagradu Nordijskog vijeća, najviše priznanje koje se dodje­ljuje piscima nordijskih zemalja, a knjiga je objavljena u 33 zemlje. Velik međunarodni uspjeh i pohvale kritike doživjeli su i njegovi romani Argóarflísin ( Muza koja šapće , 2005.) i Rökkurbysnir ( Iz usta kita , 2008.), a roman Mjesečev kamen: dječak koji nikad nije postojao (2013.) osvojio je sve najvažnije književne nagrade na Islandu i preveden je na 19 jezika. Sjón je aktivan sudionik islandske likovne i glazbene scene. Autor je teksta mnogih pjesama islandske pjevačice Björk, a za stihove pjesme iz filma ”Ples u tami“ Larsa von Triera nominiran je za Oscara. Suautor je scenarija za film Janje (Lamb, 2021.), za koji je 2022. dobio Filmsku nagradu Nordijskog vijeća i tako postao jedini dobitnik te važne nagrade u dvije kategorije, književ­noj i filmskoj. Jedan je od scenarista uspješnog epskog trilera Sjevernjak (The Northman, 2022.). Godine 2023. Sjón je od Švedske akademije dobio veliko priznanje za svoj rad i ukupan doprinos književnosti, Nor­dijsku nagradu za književnost. Ta je nagrada poznata i kao ”mali Nobel“.   O prevoditeljici   Tatjana Latinović rođena je u Osijeku, a od 1994. godine živi u Reykjaviku na Islandu. Studirala je engleski i njemački jezik i književnost u Hrvatskoj, a islandski jezik i književnost na Islandu. Bavi se pitanjima intelektualnog vla­sništva i članica je raznih insti­tucija, poput Islandskog ureda za transfer tehnologije. Također djeluje kao aktivistica za ljudska prava, s fokusom na imigrantska i rodna pitanja. Suosnivačica je organizacije W.O.M.E.N. in Iceland, prve nevladine organizacije koja predstavlja žene imigrantice na Islandu. Također je dugo godina predsjedavala Vijećem za imigraciju u Ministarstvu socijalne skrbi Republike Island. U svibnju 2019. izabrana je za predsjednicu Organizacije za ženska prava na Islandu, osnovane 1907. godine. Za svoj rad odlikovana je ordenom predsjednika Islanda 2019. godine. Njezin prvi prijevod s islandskog objavljen je 2005. go­dine i otad je s islandskog na hrvatski i srpski jezik preve­la petnaest naslova, među ostalim, zbirku pjesama Polarni cirkus – Sigurbjörg Þrastardóttir, romane Plava lisica i Mje­sečev kamen: dječak koji nikad nije postojao – Sjón, Svemirski anđeli – Einar Már Guðmundsson i Hotel Tišina – Auður Ava Ólafsdóttir.