Memoari

Najnovija Tomčeva knjiga nisu memoari u uobičajenom smislu riječi. O sebi autor piše tek onoliko koliko je potrebno da bi mogao opisati povijesne ličnosti te dati svoju ocjenu sudbinskih odluka u kojima je sudjelovao i sâm. U knjizi Tomac se pozabavio ključnim povijesnim ličnostima iz razdoblja druge Jugoslavije dajući svoje viđenje Tite, Kardelja, Bakarića, Stepinca, Blaževića, Tripala i drugih, kao i najvažnijim političkim ličnostima iz vremena stvaranja i obnove hrvatske države. Autor najviše piše o dr. Franji Tuđmanu. On je središnja ličnost njegovih memoara. Autor isto tako iznosi svoju istinu o Ivici Račanu i SDP-u, Draženu Budiši, Vesni Pusić i drugim ličnostima iz šesteročlane koalicije na čelu s Račanom. Autor piše vrlo dokumentirano o onome što se dogodilo pri padu Vukovara i Bosanske Posavine. Prvi put javnost će moći nešto više doznati o dramatičnim sjednicama Vlade demokratskog jedinstva na čelu s Franjom Gregurićem te o sukobu Vlade i predsjednika Tuđmana u vezi sa Sporazumom Boban-Karadžić. Autor opisuje i presudnu ulogu kardinala Franje Kuharića te svoje viđenje brojnih ličnosti iz međunarodne politike - Slobodana Miloševića, Alije Izetbegovića, Mihaila Gorbačova, lordova Carringtona, Owena i Ashdowna i mnogih drugih. Jedan dio knjige posvećen je borbi hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini za opstojnost, slobodu i ravnopravnost. Osobito su zanimljiva autorova razmišljanja i njegova ocjena o samoupravljanju te njegovi odnosi s Edvardom Kardeljom. Prvi put opisuje se kako su nakon sloma Hrvatskoga proljeća i smjene hrvatskoga rukovodstva obranjeni ustavni amandmani. Autor opisuje što se događalo za studentskoga štrajka 1971. i sjednice u Karađorđevu na kojoj je donesena presuda političkom rukovodstvu Hrvatske. Autor dokumentarno opisuje kako ga je progonila Udba i što mu se sve događalo nakon što je bio svjedok obrane studentskim liderima. Vrlo argumentirano i s novim činjenicama i dokumentima Tomac raskrinkava djelovanje pete hrvatske haaške kolone te hrvatske političke elite dokumentirano optužuje za izdaju nacionalnih interesa. U knjizi se otkriva niz nepoznatih zbivanja tijekom burnih godina Titove Jugoslavije, njezina sloma te stvaranja i obnove hrvatske države. Svrha Tomčevih memoara jest ta da se iznese istina o hrvatskoj prošlosti, jer nema budućnosti onaj narod koji izgubi povijesno pamćenje ili dopusti da mu se nametne lažna prošlost. Memoari Zdravka Tomca pokazuju i dokazuju da krivotvorenje prošlosti ima za cilj da se hrvatskom narodu nametne budućnost u kojoj taj isti hrvatski narod prestaje postojati kao ponosan entitet s vlastitim kulturnim i političkim identitetom. Kroz cijele memoare autor objašnjava i proces svojega dvostrukog obraćenja od komunista do antikomunista te od agnostika do vjernika. To nije središnji dio memoara, ali je nužan da bi se u potpunosti razumjela politička strategija i ideje za koje se autor borio u posljednjih pola stoljeća. U svojim memoarima Tomac dokazuje da ga kroza život nije vodila ni crvena ni crna nit, nego hrvatsko domoljublje. Isto tako, usprkos velikim sukobima s predsjednikom Tuđmanom oko strateških pitanja, autor dokazuje da je dr. Franjo Tuđman najveći u aleji hrvatskih velikana te da su očuvanje Tuđmanove baštine i povratak na bît njegove državničke doktrine biti ili ne biti hrvatskoga naroda.