Kćerkica

Roman Kćerkica temelji se na stvarnim događajima s početka rata u Ukrajini i zbiva se u proljeće i ljeto 2014. u Donecku. Mlada žena, koju zovu „kćerkica“, prije rata dolazi u taj grad gdje živi s bakom i bavi se izradom vitraja i predmeta od stakla. Početkom ruske invazije odlučuje ostati i braniti svoj dom onako kako jedino zna i može. Postaje volonterka te, uz ostalo, organizira pomoć, a vojnicima na bojišnici doprema hranu i opremu koju za njih nabavlja preko društvenih mreža, postajući tako simbol otpora. Pripovijedajući u prvom licu, kao da ispisuje dnevnik, Tamara Duda konciznim i preciznim rečenicama i dinamičnim, životnim dijalozima realistično, gotovo fotografski, prikazuje ljudske sudbine u najtežim okolnostima, istražujući pritom dubinu povezanosti među ljudima, složenost izdaje i silnu snagu ljudskog duha. Kćerkica je priča o snazi žene u prevladavanju i najtežih zapreka koje je život postavio pred nju, preživljavanju, identitetu, potrazi za smislom u svijetu nasilja, o ljubavi, o hrabrosti, o borbi za svoj dom, za svoje, ispripovijedana iz perspektive krhke, ali žilave, odlučne mlade osobe koja nam govori: „A onda je došao dan kada sam se prestala bojati, kada je strah nestao, ostavivši za sobom niz drugih osjećaja.“ „Ovo je knjiga o ljubavi. U njoj nema nijedne riječi koja počinje s ‘ljub...’, a ipak je o ljubavi. O magiji: ne onoj kičastoj, serijski kopiranoj i prikazanoj na televiziji, nego pravoj, od roda i korijena, kad zaroniš naglavce u Pradavni ocean i izroniš s ribom u zubima. Ovo je knjiga i o hrabrosti. O bezuvjetnoj hrabrosti da nađeš ono svoje, prepoznaš ga, ukopaš se rukama i nogama i nikomu ga ne prepustiš: svoj dom, svoju domovinu, svoje srce, svoje pravo da hodaš visoko uzdignute glave. Radnja romana zbiva se u proljeće i ljeto 2014. u Donecku. Donbas je nulta točka, točka bez povratka, mjesto snage, gdje su izgovorena najvažnija pitanja. I upravo su ondje skriveni potrebni odgovori. Gdje je sve počelo, sve će i završiti, kad povijest iscrta još jedan krug i vječni zmaj Urobor ponovno zagrize vlastiti rep. Upravo je ondje junakinja izgubila obitelj, dom, posao, iluzije – i upravo je ondje iznova sastavila krhotine života, iznova pronašla smisao i novo uporište.“