Gospođa O.

Gospođa O. je o – kućanica, majka, supruga i književna prevoditeljica, a njezin svijet je jedan moćan introspektivan ženski svijet; pratimo događaje u njezinoj obitelji, njen odnos sa suprugom, odgoj i brigu za dijete, brigu za roditelje, a mnogi naizgled nebitni trenuci svakodnevnog života upravo su oni sitni događaji u kojima se otkriva čarolija života i ovog lirsko-filozofskog romana. Unutarnji monolozi Gospođe O. kao da zazivaju onaj isti Brochov raspad društvenih vrijednosti i mrvljenje čovjekove osobnosti, u kojem je svaki dan borba i čudo, negdje na razmeđu sna i jave, u dvadeset i četiri poglavlja izmjenjuju se godišnja doba, promjene i ponavljanja, kao da cijeli život stane u jedan dan, ili čak i sat i, premda su završeci neizbježni, dopušteno je provesti dan u šetnji sa psom diveći se savršenstvu snježne pahulje u proljeće ili biti dio čarobnog dana rođenja vlastitog djeteta.   Pomisli na stablo naranče, koje je ugledala za jutarnje šetnje sa psom, kako iskri iz zimskog, maglenog jutra svojim prekrasnim bojama, nudeći krupne, loptaste naranče tom zimskome jutru, okružene tamnozelenim listovima tog stabla tako graciozno i elegantno, tako samodostatno, tako samoispunjeno i zaokruženo, posred sve užurbanosti i svih ružnoća, kao jedno izopćeno u svojoj ljepoti, čudo. Nije li predivno biti svjedok postojanju toga stabla, tih naranči koje stoje, vise na njemu, cijele pozadine, vrta u kojemu je jutros ugledala taj prizor, zadivljena i zahvalna zbog njega, pitala se? I nije li ono što nam život katkada nudi upravo jedan takav ljubazan pogled, prepun finoće, kakvoga je moguće pronaći između korica nekih knjiga, u određenoj glazbi, u nekoj građevini kojoj se moglo diviti u nijemosti nekoga tko je zaboravio na činjenicu vlastite pripadnosti svijetu opipljivih, rafiniranijih stvari, naspram kojih ovaj svijet gaji duboki animozitet, želju za uništenjem, pitala se, u tome kratkome času?   Tatjana Gromača (Sisak, 1971.) piše poeziju, prozu, eseje, književne oglede, putopise, kolumne. Do sada je objavila: Nešto nije u redu?, pjesme, 2000., Crnac, kratak roman, 2004., Bijele vrane, reportažni zapisi, 2005., Božanska dječica, roman, 2012., Ushiti, zamjeranja, opčinjenosti, prozni zapisi, 2014., Bolest svijeta, roman, 2016., Carstvo nemoći, roman, 2017., Mrtav rukavac rijeke Save, prozni zapisi, 2018., Početnica za luđake, roman, 2021., Berlin, Pula, Varšava, putopisne proze, 2022. Ivan Bezdomnik i njegove pjesme, pjesme, 2023. Knjige su joj prevedene na mnoge europske jezike, roman Božanska dječica nagrađen je godišnjom nagradom za književno stvaralaštvo Vladimir Nazor, kao i nagradom Jutarnjeg lista za roman godine. Prema njenom kratkom romanu Crnac u HNK Ivan pl. Zajc Rijeka uprizorena je 2009. godine istoimena kazališna predstava. Tatjana Gromača redovna je suradnica Trećeg programa hrvatskog radija, portala o knjigama Moderna vremena, kao i portala www.autograf.hr i www.prometej.ba. Živi u Puli, u maloj kreativnoj komuni sa suprugom, piscem Radenkom Vadanjelom, i s kćeri Martom.