Beren i Lúthien

Priča o Berenu i Lúthien ključna je priča u nastanku Silmarilliona, Tolkienove zbirke mitova i legenda o Prvome dobu svijeta, a smještena je u vrijeme otprilike šest i pol tisuća godina prije zbivanja iz Hobitu i trilogije Gospodar prstenov Povijesti Međuzemlja nije lako pratiti priču o Berenu i Lúthien kao jedinstvenu i jasno ocrtanu pripovijest. U jednom pismu iz 1951. J. R. R. Tolkien ju naziva »glavnom pričom Silmarilliona«. Berena naziva »odmetnutim smrtnikom kojem uspijeva što nije uspjelo silnim vojskama i ratnicima«. Naime, ljubav Berena i Lúthien odvija se u sjeni njihove kobi: Beren je smrtnik, a Lúthien je besmrtna djeva vilenjačkoga i kraljevskoga roda. Njezin je otac vilinski kralj koji ne voli Be zadaje nemoguć zadatak: ako se želi vjenčati s Lúthien, mora prodrijeti u uporište neprijatelja i domoći se jednog od silmarila iz Željezne krune Crnoga neprijatelja, zlog boga Morgotha. Očajni Beren ipak pristaje, a neustrašiva Lúthži od oca i pridružuje se svojoj ljubavi u tom strašnom pothvatu. Nakon mnogo obrata, uspjeha i nesreća, Beren i osvaja Lúthieninu ruku i ostvaruje se prvi brak između smrtnika i besmrtnika, a Lúthien mora birati između besmrtnosti i ljubaTa junačko-vilinska romanca, koja se može čitati čak i ako se širi svijet priče poznaje samo u najkraćim crtama, nastala je 1917. Kad se 1916. vratio iz Prvog svjetskog rata, gdje se borio na rijeci Sommi, poručnik Tolkien oporavljao se uz supr Edith. Njezin ples na jednom cvjetnom proplanku nadahnuo ga je za prvi susret ljudsko-vilinskih ljubavnika Berena i Lúthien. Tolkien je sasvim poistovjetio svoju ljubav prema Edith sa svojim likovima: na nadgrobnim pločama supružnika Tolkien isphovih imena piše »Lúthien« i »Beren«.