Geografije srca

Geografiji je po njezinim interesima za morfolosko i prostorno mjesto na drugom mjestu"e;, onom koje bi udaljenim krajolicima, zemljopisnim kartama, koordinatama i paralelama, dalo drugi smisao i znacenje, sto upravo u svojoj poeziji i cini, i radi, i misli, i domislja, i pise Stipe Grgas. Knjiga pjesama Geografije srca uzbuduje i uznemirava, ali i umiruje melankolicnim mnozinama i jedninom, upisivanjem vremenskih i prostornih koordinata, kreiranjem mape od lokalnog do opceg. Pisati se mora - odluka je iz nuznosti i radosti, iz zelje da se o nemogucem pise kao jedino mogucem, i obrnuto, naravno, od izgubljene slike svijeta do lucice Mojac. Unos dijakritickog znaka u imperativno pisati se mora"e; nije lisen ironije kojom se naglasava i fizioloska narav teksta. Lokalna prispodoba cesta je pocetna instanca pjesme koja se pretvara u komentar, u pomirljivo nesuglasje i gorcinu, samotnost... Ne plaseci se, kad je to nuzno, sentimentalnosti i uspomena, posvetnih referenci, iznevjerenih ocekivanja, ideoloskih rasprava i lutanja pjesnistvom svijeta (s hrvatskim pjesnicima), Grgas ne odustaje od trazenja jezika u jeziku: svatko od nas / ruje svojim mrakom / strahujuci od udarca malja / u nezasticeni potiljak"e;. Kako biljeziti fragmentarno i podsvjesno u jeziku, naci sto pripada nevoljnoj povijesti i pamcenju, ili kako pisati i pjevati istodobno, kako putovati i opstati s izgubljenim kompasima i jednim smjerom? Geografije srca pisane su s puno neizvjesnosti i straha, ali s nista manje autorske kuraze i neprikrivena otpora svakodnevnom, ili nametnutom ogledanju s pamcenjem, s proslim, sadasnjim i buducim: Naravno, rijec je o brizi za pocela svijeta, ali i pjesnickoj samosvijesti: sve je samo zamisao, konstrukcija, s kojom se i lakse i teze brodi od Konjevrata do Palagruze i Kube, od Komize do Zablaca, ili se samo stize do skrivenih predjela srca. Da, geografije srca"e;, zasto ne?!Miroslav Micanovic