Dante

Darwin, Chagall, Gertrude Stein, Milton, Van Gogh, Baudelaire, Joyce, Byron, Balzac, Breton, Ted Huges, Puskin i Majakovski, Neruda i Dali, Jesenjin i Isus, Lolita, Othelo, 2Pac i Cave - nepregledno je, duboko referentno polje prve pjesnicke knjige Suzane Kos, prostrto u barok jezika i povijesno-kulturolosku asocijativnost od pop-kulture do marketinga, od Biblije do Danteova Inferna u vrtlogu koji opisuju imena tamne strane ljudskog vremena: pakao, holokaust, had.Nelimitiran prostor jezika, u kojem je dopusteno sve da bi se zabiljezilo tragove ljudskih, partnerskih odnosa zasicenih emocionalnim i seksualnim nasiljem, manipulacijama, terorom i smrcu kroz "e;slike"e;, zapravo krhotine u kojima se reflektira "e;proslo kao vjecno sada , u procijepu kulturoloskih, povijesnih, religijskih i ideologijskih modaliteta utjerivanja straha kao jedino pouzdanog mehanizma sile, kontrole drugoga u intelektualnom, emocionalnom, tjelesnom, seksualnom smislu. Jezik i atmosfera ove knjige, gothic izvan trendovskih reciklaza, najmocnije su sredstvo obrane od straha u rasponu od metafore do alegorije, mozda i nesvjesno prizivaju tragove poezije hrvatskoga kasnog modernizma i povijesnih avangardi, od Ivana Slamniga do Anke Zagar, od ruske avangarde i nadrealizma (jer san je stvarnost ove knjige) do konkretistickog oslobadanja prostora sintakse, leksicke mjere, gramatike u najsirem smislu.Nerodena djeca pjesnikinje Suzane Kos zovu se James i Joyce. A Bog je podijeljen na Deus i Demon . Vi koji ulazite, ostavite svaku nadu u buducnost koja se vec nije dogodila!(Branko Cegec)